Intervju sa Minom Petrović

Intervju sa Minom Petrović

Mina Petrović, poznatija kao “Mistiqarts”, manga ilustrator/predavač, rođena 1987 godine u Beogradu. Diplomirani modni dizajner, osvojila je  prvo mesto na manga konkursu ambasade Japana 2009 godine. Od tada je sa kolegama izgradila najopremljeniju radionicu japanskog manga stripa van Japana, koja je samo deo društva za promociju japanske pop-kulture “Sakurabana”. Takođe radi u sklopu udruženja kao jedan od organizatora konvencije “Japanizam”, i u saradnji sa ambasadom Japana u Srbiji, održava radionice i predavanja širom Srbije i Crne gore.

Zadnjih par godina  društvo „Sakurabana“ je uspelo svojim aktivnostima da se uvrsti kao redovan deo kulturne scene Beograda. Kako ste osmišljavali svoje aktivnosti i ko vam je najviše pomogao u njihovoj realizaciji?

Vodili smo se trendovima svetskih anime konvencija, njihov uzor nas je inspirisao da počnemo sa masovnim okupljanjem fanova japanske pop-kulture, dok se realizacija naših događaja obavljala uz konsultovanje članova društva . Da bismo napravili najbolji program potrebni su dobri organizatori u kombinacijama sa željama i potrebama fanova ove vrste zabave.

Često i  ljubitelji „klasičnog“ (evropskog) stripa ne nalaze razumevanje okoline, a i sami izdavači izbegavaju baktanje sa stripovima pravdajući se neisplativošću. Kako okruženje i izdavači reaguje na ljubitelje mangi? Top 5 prošlogodišnjih izdanja iz regoina vezanih za Japan? 

Razumevanje okoline je nešto sa čime skoro svaka vrsta kulture kuburi na ovom području ali sa dolaskom interneta postalo je skoro nemoguće izignorisati tako primamljiv medij poput japanskog stripa i animacije. Polako, ali sigurno, ovo je rezultovalo povećanom potražnjom manga naslova u Srbiji i regionu, tako da smo u trenutnom porastu prodaje i plasiranja poznatih manga izdanja na Balkanu. Najveći uspeh naravno imaju hitovi poput : Naruto, One piece, Sveska smrti, Negima, Oštrica besmrtnika.

Sa velikim uspehom i izuzetno profesionalnim pristupom vodiš radionice crtanja. Koja je tvoja najveća satisfakcija u radu sa decom? Da li polaznici češće više vole da crtaju omiljene junake ili stvaraju svoje? 

Najveća satisfakcija u radu sa alternativnim mladim ljudima je gledati ih kako konačno pronalaze društvo sa kojim imaju nešto zajedničko. Prijateljstva koje oni ostvaruju jedni sa drugima u našim prostorijama su nešto jedinstveno. Polaznici radionice neretko počinju crtanjem omiljenih likova, neki se potpuno pronalaze u postojećim serijalima, dok drugi imaju ambicije da promovišu sopstvene ideje, svaki polaznik je jedinstven u svom izražavanju.

Tvoj profil na deviantart-u (http://mistiqarts.deviantart.com/ )  je jako posećen dok je broj preplatnika na tvoj YouTube kanal popeo na impreesivnih 18.000! (https://www.youtube.com/user/mistiqarts/featured ) Da li si ponekad pod pritiskom da ne razočaraš tvoje verne fanove? Koliko vremena u proseku provedeš u izradi jednog video snimka ?  Koliko ti je internet pomogao na profesionalnom planu?

YouTube kao platforma mi je pomogao da doprem do velikog broja ljudi sa kojima sarađujem, komuniciram, 18.000 ljudi za godinu dana, a za dalje ćemo već videti. Konstantno sam u potrebi da se sa fanovima zabavim i pružim nešto da im ulepša nedelju, stoga nisam u preteranom pritisku, samo se trudim da nekome izmamim osmeh.  Svaki video klip se snima i montira makar jedan ceo dan – ali ume da se desi da elektronika štrajkuje, pa se kodiranje oduži i po tri dana, nije nimalo lako montirati ovakve video klipove. Bez interneta nikada ne bih mogla da ostvarim ovakve rezultate i povežem se sa ljudima iz celog sveta.

Pored vodenih boja koristiš i specijalan pribor –  određene tuševe, markere, itd. Gde ih nabavljaš?

Dosta specijalizovanog pribora poručujem sa interneta ili iz Japana, ali se često dešava i da fanovi radionice iz celog sveta šalju pribor koji se kod njih lakše nabavlja nego u Srbiji.

Koju su autori najviše uticali na tebe ? Nabroj nekoliko mangi koje smatraš klasicima koje svi treba da pročitaju.

Moram da priznam da me više privlače stilovi određenih autora nego same priče za inspiraciju. Stoga bih kao svoje muze navela Yoshitaka Amano-a, Kaori Yuki, Yanu Toboso,  i Ayami Kojima.

Što se tiče naslova koje bih svima preporučila, tu su “Full metal alchemist”, “DRRR”, “Basilisk” , “Ludwig Kakumei”. Svaka manga ima različiti žanr, stoga se svako mora raspitati podrobno pre nego što krene naprasno da čita bilo koju mangu.

Čini mi se da smo u proseku više upoznati sa anima filmovima nego sa manga serijalima. Koja dela smatraš “obaveznom lektirom” za one koji se do sada nisu susretali sa tako nečim? Da li za ovo podneblje pomalo nekonvencionalna struktura naracije takvih filmova odbija gledaoce ili je baš to ono što ih privuče? 

Mogu da se složim da će ljude prvo privući animirani film, pa tek onda radoznalost naterati da se malo više upozna sa stripovima i pričama koji im odgovaraju. Naslovi koje bilo ko može da gleda jesu neki porodični klasici poput filmova studija Ghibli (“Spirited away”, “Howl’s moving castle”, “Kiki’s delivery service”), kao i “Devojka koja je skakala kroz vreme” i “Letnji ratovi”. Sumnjam da ljude plaši nešto novo, koliko prosto nisu za to čuli iz medija. Bila sam svedok mnogo puta sveopštem oduševljenju prosečnih ljudi na moćne priče anime filmova, bez obzira  na to odakle ljudi potiču. Dobra priča je dobra priča, a japanci su majstori scenarija.

Omiljena junakinja studija Ghibli?

Ghibli je poznat po širokoj paleti jakih ženskih likova, prosto je preteško odlučiti se, ali moraću da kažem da je to Eboshi Gozen, koja je čist simbol ljudske prirode, pokazujući da likovi ne smeju biti ni skroz dobri- ni skroz zli, već da se bore za ono što smatraju da je ispravno.

Šta bi poručila našim čitaocima?

Poručila bih svima da sebi ne uskraćuju zabavu predrasudama, da uvek probaju nešto novo jer se nikada ne zna šta ih može oduševiti. Neke ljude manga nađe, neki nađu mangu, ali ako su otvorenog uma, neće biti ravnodušni.

Pročitajte još na blogu