Legenda o Isu

Legenda o Isu

Legenda o Isu, izdavač za Srbiju Komiko 2016.

Krajem 2005. godine, francuskom scenaristi Žan-Lik Istinu izdavačka kuća Soleil objavljuje Misteriju Ogama, prvi album serijala Druidi (Les Druides), urađen u saradnji sa crtačem Jaquesom Lamontagneom. Priča je dobro prihvaćena kod čitalaca i u seriji je do danas objavljeno devet albuma.

O čemu je tu zapravo reč? Radnja Druida smeštena je u peti vek nove ere, na prelaz uz antičkog doba u srednji vek, na prostore današnje Bretanje i severnih ostrva (bar u početku), a njeni junaci su dvojica (od) poslednjih druida, učitelj Gwenc’hlan i njegov učenik Taran. Njih dvojica uvučeni su u istragu niza misterioznih ritualnih ubistava počinjenih na ovom području, čije su žrtve vrlo poštovani katolički sveštenici i za koje su, zbog metoda izvršenja, optuženi pripadnici druidskog reda. S jedne strane pritisnut težnjom Crkve da iskoristi priliku da izvršena ubistva pripiše Druidima i na taj način stavi tačku na poslednje ostatke njihovih verovanja i načina života, s druge podržan željom nekolicine poštenih sveštenika da se otkrije ko zbilja stoji iza tajanstvenih zločina, Gwenc’hlan u potrazi za istinom stiže do legendarnog Isa, najbogatijeg grada u Evropi tog doba i poslednjeg bastiona paganstva i starog načina života u koji je rimskoj veri bilo zabranjeno da kroči. Tamo, kao što je opisano u drugom i trećem tomu serije, sreće zemaljske bogove koji su još uvek hodali među ljudima, kralja Gradlona i njegovu kćer Dahut (ili Ahes, u zavisnosti od verzije legende), princa Gurvana i još ponekog, dolazi do zapanjujućih otkrića vezanih za pozadinu ubistava koje istražuje i prisustvuje tragičnom kraju Isa izazvanom uspešnom spletkom koju su u delo sproveli katolici.

Da ne duljim, Druidi su u suštini miks istorijske avanture i srednjovekovnog krimića u fazonu Imena ruže, koji funkcioniše na dve ravni, odnosno priča dve priče. Jedna, koju sam upravo opisao, bavi se dogodovštinama dvojice druida, a druga, pozadinska, propadanjem jedne religije koju nemilosrdno satire druga, mlađa, potentnija i nestrpljivija, kako bi što pre mogla da zauzme njeno mesto u svetu. I sve je to lepo i krasno, ali koji moj ja o tome pišem kada se strip zove Legenda o Isu?

Pa, zbog toga što se, možda dok je radio na delu scenarija o padu Isa, možda i znatno ranije, Istin zaljubio u ovu legendu. I odlučio da zaslužuje poseban strip. I, što je još važnije, posebnog crtača. Nalazi Dejana Nenadova i, 2011. godine, pripovedanje o Isu ponovo počinje, albumom kratko i jasno nazvanim Izdaja.

Ovaj put, storiju o usponu i padu mitskog grada pratimo iz perspektive sasvim drugih likova, likova koji su ga osnovali (na neki način) i koji su bili zalog njegove slave, njegovog bogatstva i njegove propasti. A ona sama ima sasvim drugačiju atmosferu i ritam pripovedanja od onog što je viđeno u Druidima. Jer Druidi su, uprkos povremenim uplivima magijskih elemenata u radnju, ipak priča o običnim, smrtnim ljudima u običnom, smrtnom svetu. Is je povest o ljudima većim od života, većim od sudbine koja im je na rođenju namenjena, ljudima koji su hodali među bogovima i pogađali se s njima, koji su proživeli patnje koje bi uništile i same bogove kojima su se klanjali. Povest koja započinje i završava se u krvi, koja nema milosti prema svojim protagonistima i od koje milost nije ni tražena. Povest je to o Isu, a ipak nije, jer govori o Gradlonu koji će postati njegov kralj, o njegovim dečačkim danima, o obuci da postane veliki pitski poglavar, o izdaji zbog koje to nikad nije postao, o njegovoj prevelikoj samouverenosti, o prvoj i poslednjoj ljubavi, o tragičnom rođenju njegove ćerke Ahes (pokvareni Istin, u Druidima je Dahut), i govori o Ahes i groznoj osveti koju je sprovela zajedno sa svojim ocem nad onima koji su im učinili nepravdu, o tome kako je pronašla Is, kako ga je prisvojila, kako je vladala njime i umrla za njega. Povest je to o tim ljudima, a ipak je o Isu, jer šta je jedan grad bez svojih ljudi, bez ljudi koji su o njemu sanjali pre nego što je i postojao, koji su živeli zbog njega i kroz čije će sećanje živeti i nakon što ga više ne bude? Povest je to o ubistvu jednog sveta da bi se napravilo mesta za drugi i o tome da ništa što je lepo i čudesno ne može biti večno, jer prolaznost je verovatno cena lepote i čudesnosti. Povest je to o Isu, dakako.

I vredi je čitati utoliko pre što je, premda sporedna, mnogo mnogo bolja priča od one iz koje je nastala, priče o Gwenc’hlanu i Taranu. Druidi nisu loš strip, ali nikad mi nisu bili dragi, ako ni zbog čega drugog, ono zbog Lamontagneinog crtačkog stila koji nimalo ne odgovara priči na koju je primenjen. Istin je u Druidima fino, zanatski odradio posao, ali Is je očigledno projekat nastao iz njegove ljubavi prema temi, i to je vidljivo u svakoj reči koju izgovaraju njegovi likovi, svakom napisanom dijalogu. Primetno je da se, prilikom rada na Isu, oslobodio svih stega i strahova u pogledu toga šta je dozvoljeno napisati, a šta ne, šta bi se moglo svideti prosečnom čitaocu, a šta bi bilo previše za njegov ukus. Is je mračan, turoban i beskompromisan strip koji ne pokušava da se svidi nikome i upravo zato će se sviđati mnogima. Bonus je što je Istin ovaj put imao za crtača nekoga ko potpuno razume kako njegovo delo treba da izgleda i koji je znao kako treba da ga oživi na papiru. Nenadov je svoj rad na Isu posvetio Bjusemi, ali ću se usuditi da kažem da ni sam Bjusema ne bi bolje skapirao kako treba crtati Is od Dejana i sprovesti to u delo.

Da li je potebno bilo kakvo znanje o Druidima da bi se čitala Legenda o Isu? Ne, jer premda Istin nije odoleo prilici da ubaci neke likove iz Druida u priču, Legenda o Isu je sasvim drugačija pripovest, sa drugačijim junacima, motivima koji ih pokreću, drugačijim tokom radnje i istim drugačijim krajem grada viđenim u Druidima. Nema razloga da se uopšte obraća pažnja na postojanje drugog stripa, osim zbog činjenice da Isa ne bi bilo da nije prvo bilo Druida.

I za kraj, kao kratka ilustracija kakav je Istin car, jedan nauk iz prvog toma:

„Rim postaje obična baba… Nejaka, senilna baba koja se brani od varvarskih napada zahvaljujući svojoj deci – narodima koje je Rim davno porazio i ujedinio u carstvo. Rim na osnovu sporazuma o primirju izbegava dalje sukobe. Ali svaki sporazum omeđen je vremenom.“

Za potrebe teksta korišćene su table iz stripa.
Copyrigt @ Soleil, Jean-Luc Istin, Dejan Nenadov, KOMIKO
Soleil Celtic: Ys la légende
Written by: Jean-Luc Istin
Art by: Dejan Nenadov

Vladimir Milošević

Vladimir Milošević

Neomeđeno razmišljanje o stripu.

Pročitajte još na blogu