# 211 "Kuća duhova"

Pogodaka: 3547

 dylan dog

Redovna serija broj :  # 211
Naziv :  "Kuća duhova"
Naziv originala :  "La casa dei fantasmi"
Scenario :  Pasquale Ruju
Crtež :  Daniele Bigliardo
Naslovna :  Angelo Stano
Objavljeno u Italiji :  april 2004.
Objavljeno u Srbiji :  Veseli četvrtak # 2 (13.03.2008.)
Naslovne strane : 

 

Ukratko:
Faca na visokom položaju angažuje Dilana da istraži neobično ponašanje svoga sina Volta, šaljući ga u njegov dom/dvorac koji
navodno opsedaju duhovi.
Doga dočekuje upečatljivi batler...

 

"Jedna sasvim obična priča", prilično klišeizirana epizoda.
Tu je mladi, dokoni bogataš - ugledni dzetseter otmenog porekla u javnosti, sadistički sajko kiler u privatnosti. Tu je i tipični snobizam engleskog visokog društva, zatim strogo i gotovo militantno ustrojstvo osoblja dvorca, a sve pod kontrolom batlera Edgara (koji, pak, nije ubica - eto jednog neiskoriscenog klisea :)) koji ce učiniti sve ne bi li opravdao visoka očekivanja svog gazde kao i standarde sopstvenog poziva.

"I tako, sada znate ko sam ja: Edgar T. Brenson, stari batler u kući mladog gospodina Volta..."

Realno, glavni lik pripovetke. "Sluga koji čini sve za svog gospodara", i koji to shvata bolno bukvalno: uklanja leševe, čisteći krvave tragove svog gose.
Volt i Edgar su apsolutno neophodni jedan drugome. Voltu je potreban neko ko će bespogovorno pomesti dokaze njegovih nedela, dok je Edgaru neophodno da ispunjava sve krvave kaprice svog mladog šefa, smatrajući to svojom dužnošću, pa i delom lične diskrecije, časti i poslovne etike.
Mlada sobarica/wannabe špijunka Endzi nema neku preterano važnu ulogu, osim naravno što povezuje neke niti radnje na relaciji Voltov otac-Dilan-Volt-Edgar, jos jedna tipična DD devojka meseca, pa čak i manje od toga.

Duhovi upokojenih devojaka (koje btw. Edgar efikasno uklanja svojim "starinskim receptima") su tu da čitaoca na vreme upozore šta se tu u stvari dešava, a među njima je od ključne važnosti i jedna muška utvara - kako će se kasnije ispostaviti skriveni ili odbačeni deo ubičine ličnosti. "Drugi Volt" tako predstavlja savest, koja je usled preovladjujuće psihopatske prirode vlasnika bila van tela. Po povratku u isto, suočavanje sa stvarnoscu sopstvene monstruoznosti prouzrukuje suicid. Taj proces je, možda, ubrzala taze Edgarova smrt, jer je njome nestao čovek koji je Voltu davao sigurnost i privid normalnosti.
Ruđu nam (možda i zbog oskudice prostora :)) ne otkriva zašto je Volt to što jeste - ne nudi nam nikakvo (makar i uvrnuto) psihološko opravdanje njegovih zločina. Scenario koji vas svakako neće ostaviti bez daha, ali koji vredi pročitati.

I za kraj, ne zaboravimo (može nam koristiti):
"Da biste uklonili mrlje od trešnje postoji jedan starinski metod: treba utrljati zreli paradajz, i onda isprati sve kao i obično..."
 
© Morrison
 
 

Prijavite se i ostavite komentar.
Hvala.